Pozajmljeno

Malo smeha nije na odmet

-Eto ga, gotova plomba, možete isprati. Pljuc!

-E sad me slušaj, sve ti živo natakarim! Ja sat vremena nisam zatvorio usta jer sam morao, ali što ih ti ne zaklopi šezdespet minuta i odakle ti snage da toliko melješ, grom te spizdio posred jezika! Hajde što moram da trpim fizičku bol, ali jebote moždane vijuge si mi ispravila – jebe mi se tačno šta mi radiš sa zubom, zbog čega to radiš, kako se zove pasta koju koristiš i šta je gutaperka, jeb’la te gutaperka, petsto puta si je pomenula, urezala mi se u mozak! Natrpala si mi pola slavskog escajga u usta i onda mi postavljaš pitanja – pa je l’ kroz guzicu da ti odgovorim, leptejebo?! I kako misliš da čujem šta me pitaš dok mi drljaš onim mikro hiltijem po vilici, vibrirala mi glava k’o Nokia 3310 petnajs’ minuta! Pet igala si mi ugurala po dva puta u zub, svaku do živca „da proverim samo dokle ide“ – do oka ide, svaki put do oka i neće dalje kol’ko god ti uprla da mi ga probušiš. I kad mi već dupe završi na naslonu za glavu od bola ti mi kažeš: „Molim vas, nemojte se pomerati“ – je l’ da?! Da se ne pomeram?! Aj’ da ja tebi nabijem ceo krojački asortiman u živac, a ti stoj postojano kao klisurina, jeb’o te Mengele! Ond a mi kažeš: „Pa što se sada mrdate, ovo vas sigurno ne boli“ – jeste, zub ne boli, ali boli to što si mi pričkinula usnu drškom od bušilice, valjda da napraviš polugu da možeš dublje da nabiješ burgiju – sad izgledam ko Luj Armstrong za istočnoevropsko tržište! I sad pored sve svoje muke moram da idem da izguglam šta je jebena gutaperka, jeb’la te gutaperka da te ne jebala!

(Nepoznat autor)

Pozajmljeno

Pozdrav

Dragi prijatelji,

Ovo je moje definitivno zbogom ovom mestu. Beskrajno cenim pažnju koju ste mi posvećivali, naročito u određenim trenucima koji su bili jako zabavni. Nemam nameru ostati ovde, kao ni da se vratim i, srećom, mogu reći da nemam ništa protiv nikog, kao i da ne odlazim zbog nekog posebno. Tražim samo od vas da me ne tražite jer me nećete naći, samo oni koji su mi bili bliski znaju kako će me naći. Želim pojasniti da ce se osećaji dragosti i prijateljstva za svakog od vas nastaviti i dalje u vremenu i oprostite mi ako sam nekad nekom nešto nažao učinio… Povlačim se, jednostavno, jer ne pripadam ovom mestu. Budite mi dobro, budite srećni i želim vam svako dobro….

Ovo je bilo pismo koje je El Chapo Guzman ostavio u svojoj ćeliji kad je pobegao iz zatvora.

Hvala na pažnji i žao mi je, ali mene ćete jos morati trpeti!