-Dobro, bre, Zverko… hoćeš li se smiriti?
-Što?
-Onako…
-Onda neću.
…
-Zverko…
-Molim?
-Upravo sam shvatila šta je tvoja najveća želja i rešila sam da ti je ispunim.
-Stvarno?!?
-Najozbiljnije.
-Diiiivna siiii…
-Jesam…
-Hmmm… čekaj…
-Da?
-Šta misliš da je moja najveća želja?
-Da dobiješ batine, naravno.
-Sašo… totalno si me razočala.
-Čime?
-Ovim promašajem. Mislio sam da si promućurnija.
-Je l?
-Da, stvarno si me razočarala. Odoh u sobu da legnem i pokušam da ovo razočarenje prebrodim…
(Iz nikad napisane knjige: Prepoznanjavanje granica i bitnost tog čina)