Iz nikad napisane knjige

Žal za mirom… da mi ga je bar na sat, dva

Hoću da peglam, on se izvrne preko stvari i gleda film.
Ustanem, rasklonim sve, sednem za sto da popijem čaj pred spavanje, on odustane od filma i doleti sa repatom lopticom da je pregledamo. U jedanaest noćom.

Pa ti, Saša ostani normalna.

***

-Je l, Sašo, šta to kucaš?
-Ništa
-Ja bih reko da me opet nešto opanjkavaš po fejzbuku.
-SVAŠTA!
-Ma, da… gde bi ti…
-Mrš!

(Iz nikad napisane knjige: Žal za mirom… da mi ga je bar na sat, dva)

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s