-Zverko, nije fer!
-Šta?
-To što ja sedam dana rmbačim i slažem i izbacujem, a ti se ukopaš ko fikus u te gomile i… uživaš.
-Znaš Saša… greota je što si tako površna.
-Površna? Ja?!?
-Da, ti.. ne žalost.
-A po čemu si zaključio da sam površna?
-Po tome što si rekla da uživam iako se ubih sve vreme od posla.
-Ti se ubi od posla? Ti?!?
-Da, ja…
-Od kakvog posla se ti to ubijaš, pršute ti?
-E, moja ti… a ko nadgleda? Ko pomno prati svaki tvoj potez? Ko gleda i vodi računa o tome da sve bude kako treba? Ko? Ja, Saša! Ja sam taj koji sve nadgleda i vodi računa da sve bude u redu.
-Ma nemoj! Koju si to nepravilnost uočio? Šta si ispravio?
-Ništa. Ali samo zato što podsvesno znaš da sam tu i pomno motrim i zato se trudiš da sve uradiš kako treba.
-Ma, je l… šta mi napriča…
-I za razliku od tebe, ja ću da te pohvalim Super si, Saša. Do sada si sve sjajno odradila. Bravo!
-More, mrš!
(Iz nikad napisane knjige: Nadzornik)