Da vi rečem…
…danas smo oboje ko dve prebijene mačke koje se jedva vuku. Uz to, mene vascijeli dan boli glava i tri metra oko glave. Lepo hoću da šiznem. Ako neko pita ‘Kud ćeš više od toga što si šiznuta?’ ide oma na blok. Nenoj posle da bude nisam znao/znala.
U neko doba shvatih da bi bilo dobro spremiti nešto za klopu. Nešto za par dana sledećih.
Već sam raumišljala o tome. I dalje od punjenih paprika, pošto su mi se one nenormalno dopale, nisam išla. Zato sam juče nabavila i paprike i mleveno meso. Ovog puta svinjsko, tek koliko da promenim.
I tako zasukah rukave i prvo napravih punjenje. Dok su se meso i luk dinstali bilo mi je u planu da operem paprike i očistim ih, ali mi se nekako nije dalo.
Kad se napokon pridigoh fil je bio uveliko gotov, a mene je uzasno mrzelo da punim paprike. Zato sam, koristeći bogato kulinarsko neiskustvo i mrzovolju, oprala paprike, isekla ih na krugove, fiknula ih u pekač, sve dobro izmuljala i nalila vodom, ko kad punim paprike. Pekač prekrih folijom, pa poklopcem i rknuh ga u rernu. Onda se izvrnusmo i odgledasmo božićni filmić i epizodu Havaja 5-0 . Za to vreme je moj ručak ‘punjene paprike na froncle’ bio gotov.
Ručasmo. I mogu vam reći da je super. I da mislim da ću ih samo vako od sada praviti.
Al nisam to tela da vi rečem.
Juče dok sam kupovala paprike i meso ugledah baterije u prodavnici i setih se moje vage koja je ispustila svoju elektronsku dušu.
Kad dođoh kući pronađoh baterije i zamenih ih.
Istog trenutka moja vaga je oživela. Sreća, radost, radost!
Jutros sam se izmerila. Fali mi 100gr do killorama. U minusu.
Da vi rečem…
…obzirom da sam ove nedelje na opuštenijem režimu, mada držim pod kontrolom opuštenost, vrlo sam zadovoljna. Čak i prezadovoljna.
I kuglicom sam se častila..Drugu je pojela komšinica.
I tako…
To sam śćela da vi rečem. I da vam poželim lepo veče.